Povijesnim uvodom u tematiku ovoga rada, otkrivaju se osnovne ideje za nastajanjem nuklearne rezonantne apsorpcije gama zračenja. Da bi se bolje razumjela ova pojava, potrebno je promotriti svojstva jezgre i njene stabilnosti. Glavnu ulogu u pojavi Mössbauerova efekta ima γ-raspad, koji slijedi nakon α i β-raspada. Teorijsko razmatranje slobodne čestice neće u potpunosti moći dati potrebne odgovore, zbog pojave odboja jezgre. Uvođenjem identičnih radioaktivnih kristalnih rešetki, gdje je jedna izvor zračenja, a druga meta, u potpunosti se elimiraju poteškoće nastanka ovog efekta, zadovoljavajući potreban uvjet rezonancije u obliku preklapanja emisijskog i apsorpcijskog spektra. Dopplerovim pomakom, nastalim pomicanjem izvora malom brzinom u odnosu na metu, postižu se željeni rezultati mjerenja. Mjerenje prirodne širine linije ukazuje na vrijeme života pobuđenih stanja. Otkrićem ovoga efekta započela su istraživanja daljnjih nuklearnih svojstava, uključujući cijepanja energetskog nivoa. Spektroskopija koja koristi ovaj efekt dala je fascinantna otkrića u istraživanjima planeta Sunčeva sustava.