Bose - Einsteinova kondenzacija je specifična vrsta faznog prijelaza preko koje je omogućeno proučavanje kvantnih efekata na makroskopskoj razini. Takav prijelaz karakterizira pad velikog broja bozona u osnovno stanje i opserviranje velikog vala materije. Teorija pretpostavljena od strane Alberta Einsteina dvadesetih godina 20. stoljeća daje statističku pozadinu o ponašanju plina bozona nakon sto se temperatura sustava smanji ispod kritične temperature. Da bi se mogla razviti intuitivna percepcija o prelasku iz običnog Boseovog plina u Bose - Einsteinov kondenzat, kreće se od uvođenja de Broglieve valne duljine te objašnjava kako ona postaje sve veća snižavanjem temperature sustava. Potom kvantno - statistički koncept daje konkretan izračun i objašnjenje kritične temperature. Predstavlja se pojednostavljeni teorijski model za Bose - Einsteinov kondenzat preko Gross - Pitaevskii jednadžbe, uz pobliže objašnjenje kroz raspršenje hladnih atoma i definiranje duljine raspršenja za nisko temperaturni sustav bozona. Nakon teorijskog objašnjenja daje se povijesni pregled teorijskih i eksperimentalnih radova koji su prethodili realizaciji Bose - Einsteinove kondenzacije, a usko su povezani s njom. Na kraju su opisane tehnike hlađenja sustava bozona te rezultati prvog postizanja kondenzata.