Istražujući uvjete za život na Marsu, znanstvenik James Lovelock je oblikovao Gaia hipotezu. Njome predlaže da svi organizmi i njihova anorganska okolina interagiraju, tvoreći samoodrživ povezan sustav. Za proučavanje svojstava višestruke međusobne povezanosti živog svijeta i okoliša, razvijen je matematički model nazvan "Svijet ivančica". Prikazuje pojednostavljeni model planeta koji kruži oko zvijezde promjenjivog zračenja. Okoliš je sveden samo na jednu varijablu - temperaturu, a živi svijet je sveden na dvije vrste - crne i bijele ivančice.[6] Proučavajući rasprostranjenost ivančica i temperaturu u ovisnosti o luminozitetu, cilj ovog rada je pokazati da jedinke, učinkovito i bez predviđanja, održavaju svojstvo cijelog planeta tijekom širokog raspona promjene sjaja zvijezde. Model je nastao kao ilustracija koja pokazuje mogućnost povratne veze između živog svijeta i okoliša cime je postao važan uzorak za razumijevanje i upotrebu biotičkih faktora u regulaciji klime koji se koriste u kasnijim modelima klime i sistema Zemlje.