Neutrino, subatomska čestica, je lepton bez električnog naboja, teorijski je pretpostavljena još 1930. godine, kako bi se objasnilo očuvanje energije u beta raspadu. Eksperimentalno je opažen tek 1956. godine proučavanjem reakcije u nuklearnom reaktoru, a nastaje i u jezgrama zvijezda. Glavni problem je tzv. problem Sunčevih neutrina, neslaganje između broja neutrina koji stignu do Zemlje i broja kojeg predviđa teorijski model nuklearnih reakcija u Suncu. U dosadašnjim istraživanjima nije bilo eksperimentalnog dokaza neutrina iz CNO ciklusa. Cilj ovog rada je prikazati opažanje neutrina, proizvedenih u proton - proton lancu i CNO ciklusu Sunca, te pokazati da CNO ciklus uistinu, uz proton - proton lanac, djeluje na Suncu i drugim zvijezdama. Eksperimentalni dokaz dobiven je u podzemnom laboratoriju Nazionali del Gran Sasso u Italiji. Glavni cilj bio je identificirati višak signala, pomoću vrlo osjetljivog detektora čiji signal se pripisuje interakcijama neutrina dobivenih iz CNO ciklusa. Naposljetku, u CNO ciklusu, fuzija vodika katalizirana je ugljikom, kisikom i dušikom, pa time brzina i tok emitiranja CNO neutrina ovisi o količini tih elemenata u Sunčevoj jezgri. Ovi rezultati otvaraju nova vrata prema izravnim mjerenjima sastava Sunca koristeći CNO neutrine. Također, pruža se eksperimentalni dokaz o primarnom mehanizmu fuzije vodika u helij u zvijezdama.