Zvijezde su nebeski objekti koje prve uočimo kada pogledamo prema nebu pa kao takve predstavljaju osnovne objekte proučavanja astronomije. Zvijezde možemo promatrati kao žive objekte koji se rađaju u oblacima prašine i plina, a svoj životni put završavaju kada im ponestane goriva za nuklearne reakcije. Cilj ovog rada je dati pregled procesa nastanka zvijezda i odrediti svojstva prašine u okolini mlade zvijezde AB Aurigae. Razvoj protozvijezde započinje gravitacijskim kolapsom u međuzvjezdanom oblaku. Ti oblaci mogu imati različite karakteristike koje utječu na svojstva nastale protozvijezde. Nakon što je došlo do gravitacijskog kolapsa, okolni plin i prašina nastavljaju padati na novonastalu protozvijezdu. Zbog rotacije sustava od preostalog plina i prašine se može formirati disk u kojem onda mogu nastati planeti. Razvoj protozvijezde završava kada prestane akrecija materijala na jezgru i započne izgaranje vodika u jezgri. Tada vidimo mladu zvijezdu s protoplanetarnim diskom koja nastavlja svoj razvoj do glavnog niza. Okolina mladih zvijezda se sastoji od materijala preostalog od nastanka zvijezde te je uglavnom u obliku protoplanetarnog diska s ovojnicom prašine. U ovom smo radu pomoću numeričkog koda DUSTY koji rješava prijenos zračenja kroz prašinu odredili svojstva prašine u neposrednoj okolini mlade zvijezde AB Aur. Modeli gravitacijskog kolapsa jezgre u ovisnosti o plošnoj gustoći i masi jezgre nam ukazuju da protozvijezde većeg luminoziteta, odnosno mase, nastaju u područjima veće plošne gustoće. Istraživanja mase i starosti mladih zvijezda su nam pokazala da proces nastanka zvijezda ubrzava u zadnjih 10 milijuna godina što je u skladu sa starijim opažanjima i novijim teorijskim predviđanjima. Prilagodbom opažanja s teorijskim spektrom, u ovom je radu određen najbolji model prijenosa zračenja kroz ovojnicu prašine mlade zvijezde AB Aurigae koji nam pokazuje da ova zvijezda ima blago spljoštenu sfernu ovojnicu te da potiče rast zrna prašine. Rezultati modeliranja pokazuju da se prašina oko AB Aur sastoji od silikata olivina i amorfnog ugljika, sublimira na 1800 K te ima najveća zrna od 0,50 μm uz malu optičku dubinu od 0,40. Još uvijek ne znamo sve pojedinost nastanka i razvoja mladih zvijezda te protoplanetarnih diskova koje su nam bitne za upotpunjavanje našeg znanja o nastanku zvijezda i planeta.