S porastom svijesti o utjecaju čestičnih tvari na zdravlje čovjeka, odredivanje lokacije izvora onečišćenja dobiva sve veći značaj. Ova se metoda koristi već desetljećima, no nerijetko su u analizi podataka prisutne pogreške. Jedna od često korištenih metoda jest analiza vjetra pomoću uvjetne vjerojatnosne funkcije (engl. conditional probability function - CPF). U ovom radu, ustanovljeno je da se u mnogim istraživanjima na temu odredivanja kvalitete zraka putem CPF-a koriste premali skupovi podataka koji često navode na krive zaključke. Naime, te netočnosti trebaju biti izračunate, prikazane i analizirane. U sklopu ovog rada, ponudene su dvije metode odredivanja intervala pouzdanosti. Prva metoda koristi bootstrap, dok je druga metoda temeljena na odredivanju intervala pouzdanosti omjera nezavisnih binomnih varijabli. Postupak je proveden za razinu pouzdanosti CL = 68,27 % za skupove od N = 150, 300, 1000 i 2500 podataka. Za svaku metodu proučava se broj podataka po smjeru vjetra te se za njih odreduju ne samo intervali pouzdanosti, već i prekrivanje kao ocjena tih intervala. Metode su medusobno usporedene te je pokazano da se rezultati oba postupka poklapaju. Zaključeno je da su oba postupka ispravna, ali i jednostavna za korištenje te da bi se trebali primjenjivati pri odredivanju lokacije izvora onečišćenja.