Oponašanje prirode te njenih struktura postoji od samih početaka ljudske vrste, a implementacija njenih komponenti u suvremenu tehnologiju prisutna je i danas. Razvoj biomimetičkih materijala svoju je uzlaznu putanju gradio preko ramena brojnih znanstvenika kao što su Leonardo da Vinci te braća Wright sve do suvremenih kupaćih kostima i samoljepljive vrpce. Priroda se malo po malo prilagođavala različitim uvjetima te pri tome evoluirala segmente koji se nastoje danas koristiti u tehnologiji i inženjerstvu kao što su vlaknaste strukture, toplinska izolacija, različite vrste površina i samozacjeljivanje. Razvoj i proučavanje biomimetičkih materijala također omogućuje i bolje shvaćanje bioloških stanica i tkiva te njihova svojstva. Zbog svoje složene strukture biomimetički materijali zahtijevanju istraživanja na mikro- i nanometarskoj razini. Jedna od metoda koja se koristi za analizu struktura ovih materijala je pretražna elektronska mikroskopija. Široka primjena biomimetičkih materijala vidljiva je u svakodnevnom životu pa je tako samoljepljiva vrpca nastala po uzoru na plod čička, dok su peraje koje se koriste u ronjenju osmišljene promatranjem kitovih peraja te načinom na koji ih koristi za kretanje. Budući da u prirodi postoje brojna rješenja tehničkih i bioloških problema, mogućnosti stvaranja novih materijala su neiscrpna. Objedinjene informacije dobivene proučavanjem bioloških struktura te njihove primjene u fizici, kemiji ili inženjerstvu omogućuju stvaranje raznih vrsta biomimetičkih materijala.