Teorija struna razvijena je kao odgovor na neriješene probleme u fizici, poput kvantizacije teorije gravitacije. Ona novim opisom sila pokušava ujediniti standardni model i gravitaciju, te je promjenila nacin na koji fizicari vide realnost. I unatoc trenutnoj nemogucnosti eksperimentalne provjere, i dalje je teorija struna najbolji kandidat za ujedinjenu teoriju fizike. Cilj ovog rada je upoznavanje sa teorijom struna i pojmova vezanih za nju, pocevši od otvorene i zatvorene relativisticke strune prikazane u prostor-vremenskom dijagramu. Gibanje takve otvorene strune opisano je sa dva parametra uz baždarenje principom svjetlosnog stošca. Jednadžbe gibanja dobivene su varijacijskim postupkom. Te jednadžbe prepoznate su kao valne jednadžbe. Dobiveni izrazi za koordinate i impulse zapisani su razvojem u red oscilatornih funkcija. U svrhu kvantizacije, koordinate i impulsi dobiveni razmatranjem relativisticke strune prevedeni su u operatore. Manipulacijom dobivenih komutatorskih relacija pokazano je da je teorija konzistentna ako je broj dimenzija jednak 26. Konstruirani su prostori stanja za zatvorene i otvorene strune, te su dobiveni rezultati usporeeni sa Standardnim modelom. Navedeni su i nedostatci teorije te daljnja nadogradnja kako bi se ti nedostatci uklonili.