Načini poučavanja, tj. oblici nastave mijenjali su se kroz povijest. U današnje doba prisutna je tzv. suvremena škola, koju prvenstveno karakterizira usmjerenost nastave ka učeniku. Drugim riječima, proces učenja više nije pasivan, već je on proces aktivne interakcije učenika s okolinom. Takva je interakcija vrlo važna, s obzirom da djeca, osim procesom formalne edukacije, stvaraju osobne koncepte percipiranjem pojava neposrednim iskustvom. Aktivnim sudjelovanjem učenika u nastavi potiče se njihova prirodno urođena znatiželja, a samim time i motivacija za daljnji rad i sudjelovanje u nastavi. Budući da ne uče sva djeca na jednaki način, dolazi do potrebe korištenja različitih nastavnih strategija i metoda. Jedna od metoda kojom se nastoji povezati formalna edukacija s izravnim iskustvom učenika je primjena kinestetičkih aktivnosti u nastavi. Kinestetičke aktivnosti općenito možemo opisati kao sve aktivnosti koje uključuju tjelesne aktivnosti učenika. U ovome radu bit će detaljnije opisana važnost razvoja tjelesno-kinestetičke inteligencije kod učenika te će biti dani primjeri kinestetičkih pokusa u nastavi fizike, koji su, za potrebe ovog rada, izvođeni s učenicima različitih uzrasta. Uz svaki pokus, dane su metodičke napomene koje su proizašle iz zaključaka nakon izvođenja pojedinih pokusa. Glavni cilj ovoga rada bio je približiti kinestetičke pokuse nastavnicima fizike, ukazati na važnost njihove primjene te im dati ideje za implementaciju istih u nastavu.