Zadnjih nekoliko desetljeća napretkom tehnologije na tržištu su se počeli pojavljivati novi materijali fantastičnih fizičkih svojstava i široke primjene, koji se odlikuju izvrsnim omjerom čvrstoća-gustoća, otpornošću na djelovanje kisika i vlage iz atmosfere, dobrim toplinskim i električnim izolacijskim svojstvima, lako se oblikuju pri relativno niskim temperaturama (ušteda energije), a njihova je proizvodnja vrlo jeftina [1]. Gledano na molekulskoj razini, to su sustavi lančastih molekula u kojima su međusobno povezane kovalentnom kemijskom vezom istovrsne (homopolimeri) ili raznovrsne (kopolimeri) ponavljajuće strukturne jedinice. Jedan od takvih je i poli(etilen-tereftalat), poznat pod skraćenim imenom PET. Iako na njega otpada naizgled malih 6,9 % europske proizvodnje plastičnih materijala, tog se kopolimera godišnje u cijelom svijetu sintetizira gotovo 300 milijuna tona. Najviše se koristi u prehrambenoj industriji kako bi se hrana i piće pakirali u lagane, čvrste i jeftine posude [2]. Nakon upotrebe PET ambalaža može završiti u reciklažnim dvorištima, u nerazvrstanom smeću, u okolišu (moru i šumama) ili se može nastaviti koristiti. Iz tog je razloga bitno poznavati svojstva tog materijala, njegov utjecaj na okoliš i čovjeka, kvalitetu nakon recikliranja ili višestrukog korištenja. Slična sam si pitanja počela postavljati već u trećem razredu srednje škole. U žurbi da ne zakasnim na prvi sat prelila sam svoj topli jutarnji čaj iz šalice u plastičnu bocu. U roku od nekoliko sekundi boca se znatno smanjila i stvrdnula, što me istovremeno zaintrigiralo i zabrinulo. Došla sam u školu puna pitanja, ali odgovori koje sam dobila nisu do kraja zadovoljili moju znatiželju. Završnu radnju sam shvatila kao dobru priliku da napravim vlastita mjerenja i time si pokušam objasniti što se ustvari dogodilo s bocom i potražiti odgovor na pitanja dolazi li do ispuštanja aditiva u čaj, dolazi li do promjene u kemijskom strukturi te zašto je boca postala manja i tvrđa? Cilj ovog rada bio je istražiti ponašanje poli(etilen-tereftalata) pri temperaturama koje su čovjeku svakodnevno dostupne tako što su neki uzorci bili grijani određeno vrijeme u vrijućoj vodi a drugi pušteni u zamrzivaču preko noći. Kako bi se odredila promjena kemijske strukture izazvana brzom promjenom temperature, korištena je Fourier-transform infracrvena spektroskopija s prigušenom totalnom refleksijom (FTIR-ATR) koja je dala zanimljive rezultate. Položaji vrhova spektralnih vrpci se nisu mijenjali, jedino što se promijenilo bio je njihov intenzitet. Da bi se isključio utjecaj vode na grijane uzorke uzet je novi uzorak i tretiran je pri istoj temperaturi u vakuum-sušioniku, ali to nije pokazalo nikakvu razliku u spektru PET-a. 2 Kao i mnogi polimerni materijali, tako i PET ima odgovarajuće staklište, temperaturu pri kojoj domene polimera prelaze iz čvrstog amorfnog agregacijskog stanja u viskoelastično stanje te ledište pri kojem se formiraju kristalne domene. U tom procesu nasumično raspoređeni segmenti lančastih molekula dobivaju energiju koja im omogućuje da nadvladaju sekundarne kemijske veze i postanu mobilni. Na taj se način oni mogu preraspodijeliti i formirati kristalne domene. Vibracija određenih kemijskih veza omogućuje kristalinične domene. Jedna od kombinacija koja favorizira takav proces je trans vibracija etilenske skupine. Iako ta linija nije bila jako naglašena pa nije navedena u rezultatima ovih mjerenja, bila je ključna u objašnjavanju cijelog procesa. Nažalost nije nađeno adekvatno objašnjenje za ponašanje zaleđenog uzorka, čiji je spektar slijedio trend grijanih uzoraka.