Proučavanje kozmičke prašine bitan je dio astronomije. Kao takvo izvor je niza podataka o sastavu i izgledu Svemira. Glavne karakteristike prašine objasnit će nam pobliže njenu pojavu. Evolucija zrna prašine popraćena je brojnim procesima nukleacije, rasta i konačno destrukcije. Kako bismo saznali više o nukleaciji i stvaranju prašine, bitno je znati otkuda ona dolazi, odnosno gdje nastaje. Glavni izvori prašine u Svemiru su AGB zvijezde, nove i supernove. Glavni dio ovoga rada pripada potonjem izvoru. Supernova SN1987A u Velikom Magellanovom oblaku na udaljenosti od ⁓ 50 kpc pokazala se kao izvor velike količine prašine. Radi se o prašini s procijenjenih 0,5 𝑀𝑆𝑢𝑛 s većinskim udjelom silikata i nešto manje ugljika te ostalih elemenata. Teorijskim modeliranjem prijenosa zračenja pomoću numeričkog koda DUSTY izračunali smo energijske spektralne raspodjele i usporedili ih s opažanjima. Tako dobivena svojstva prašine ukazuju na silikatni i ugljični sastav i ekspanziju ovojnice prašine pri čemu se njen radijus povećava, temperatura prašine opada, a veličina zrna prašine raste. Naposljetku su dani zaključci o tome kolika je važnost provedbe istraživanja kozmičke prašine kao krucijalnom izvoru podataka iz nama najvećeg poznatog laboratorija, Svemira.