Nakon razvoja Maxwellove teorije elektrodinamike, otkriveno je da je svjetlost elektromag- netski val. Dakako, to je bilo u proturjecju sa prijasnjim klasicnim opisima valova. U tim je slucajevima bio potreban medij koji ce titrati te posluziti kao prenositelj energije. Medutim, u slucaju svjetlosti i ostalih elektromagnetskih valova rjesenja valne jednadzbe zadovoljena su i u slucaju potpunog vakuuma. Titranje je obavljeno, naizgled apstraktnim matematickim velicinama uvedenim pri opisu djelovanja naboja u gibanju na prostor oko sebe. Fizikalna optika je nizom pokusa pokazala da svjetlost ima valnu prirodu, jer smo samo tako mogli opisati, objasniti i razumjeti sve pojave vezane uz interferenciju valova. Youngov pokus sa dvije pukotine iz 1803. godine, kao najpoznatiji primjer, dodatno je ojacao kasnije Maxwellove tvdrnje o valnoj prirodi svjetlosti. Navedena je teorija naisla na probleme kada je, pocetkom 20. stoljeca, trebalo objasniti fotoefekt1 i Comptonov efekt. Pri opisu tih efekata valna teorija svjetlosti u potpunosti je zakazala. Tada je uveden koncept fotona2. Postavlja se pitanje kako pomiriti ta dva razlicita pogleda jedne te iste pojave i vrijedi li taj dvostruki karakter samo za elektomagnetsko zracenje ili takav opis vrijedi i za prave cestice. Danas je rasprsenje jedna od osnovnih metoda za pronalazenje zakona interakcije medu cesticama i zracenjem u atomskoj i nuklearnoj zici te za odredivanje strukture cvrstih tijela. Detektorima promatramo broj cestica ili zrak^a koje se rasprsuju pod odredenim kutom kao i njihova energija. Iz tih podataka saznaje se mehanizam i narav interakcije koja uzrokuje rasprsenje. Teorijski opis, nuzan je zbog mogucnosti predvidanja rezultata buducih eksperimenata. U ovome smo radu, zbog tog razloga, izveli precizna mjerenja bobardiranjem mete zeljeza gama zrakama radioaktivnog cezija ( 137Cs) energije 661 keV. Posljednja smo poglavlja zato, posvetili analizi i diskusiji dobivenih rezultata.